Više o partneru kluba Moj Večernji

O KOLEKCIONARU
Velj­ko Mar­ton rođ­en je 1950. u Za­gre­bu, gdje je, za­o­kruž­iv­ši svo­je obra­zo­va­nje, zavr­šio Eko­nom­ski fa­kul­tet. Još kao stu­den­ta pri­vu­kao ga je svi­jet um­jet­nos­ti. Iz ove op­će lju­ba­vi iz­dva­ja se strast pre­ma um­jet­nič­kom obr­tu-pred­me­ti­ma od sre­bra, stak­la i por­cu­la­na. Po­dru­čjem nje­go­va in­te­re­sa s vre­me­nom pos­ta­je na­mješ­taj, a na­pos­li­jet­ku i sli­kar­stvo. Ko­lek­cio­nar­stvo se is­pr­va jav­lja kao ne­o­ba­­­vez­na ak­tiv­nost, ko­jom se Mar­ton ba­vi po­vre­me­no, iz pu­kog za­do­volj­stva. Ne­o­bič­na sklo­nost ubr­zo pre­ras­ta u strast, sve vi­še pro­ž­i­ma­na tež­njom da ovaj in­di­vi­du­al­ni in­te­res pos­luži op­ćem do­bru. Va­l­ja­lo je iz­naći rje­še­nja dva­ju pro­ble­ma, ključ­nih za sva­kog ko­lek­cio­na­ra: stvo­ri­ti iz­vor fi­nan­cij­skih sredsta­va i obli­ko­va­ti vlas­ti­ti ukus.
Pr­vi uv­jet Velj­ko Mar­ton rje­ša­va kra­jem 1960-ih i po­čet­kom 1970-ih ra­dom u Nje­mačkoj, a kas­ni­je kao pri­vat­ni po­du­zet­nik u Aus­tri­ji i rod­nom mu Za­gre­bu. Slo­že­ni­ji za­da­tak predstav­lja­lo je for­mi­ra­nje uku­sa. Već kao za­gre­bač­ki gim­na­zi­ja­lac, Mar­ton kul­ti­vi­ra sen­zi­bi­li­tet za es­tet­sko pos­je­ći­va­njem iz­lo­ž­bi i mu­ze­ja. Pom­nim pro­u­ča­va­njem struč­ne li­te­ra­tu­re i kon­ti­nui­ra­nim pos­je­ći­va­njem auk­ci­ja, u ko­ji­ma pos­tup­no i sud­je­lu­je, bu­du­ći ko­lek­cio­nar od stu­dent­skih da­na raz­vi­ja um­ije­će ra­zaz­na­va­nja li­kov­nih vri­jed­nos­ti. Kon­tak­ti s mno­gim sa­kup­lja­či­ma u do­mo­vi­ni i ino­zem­stvu po­mažu mu u te­me­lji­ti­jem us­pos­tav­lja­nju ko­lek­cio­nar­skih kri­te­ri­ja, a  pri­tom ne­ri­jet­ko us­pos­tav­lja i du­go­traj­na pri­ja­telj­stva.
Os­nov­ni pre­duv­jet us­pješ­nog ko­lek­cio­nar­stva ni­su nuž­no tek ka­pi­tal i kva­li­tet­na sa­kup­ljač­ka kon­cep­ci­ja. Čes­to je upra­vo slu­čaj no­si­lac važ­ne ulo­ge. Ta­ko je bi­lo i u Mar­to­no­vu pri­mje­ru. "Spo­tak­nuv­ši se" o no­vins­ki oglas ko­jim se nu­di­la za­puš­te­na sa­mo­bor­ska ku­ri­ja pros­tra­ne okućni­ce, Velj­ko Mar­ton je pro­na­šao dom ne sa­mo za svo­ju obi­telj, već i za svo­ju ko­lek­ci­ju. Kas­ni­je će ot­ku­pi­ti sus­jed­no zem­ljiš­te ka­ko bi na nje­mu iz­gra­dio mo­der­ni aneks, prim­je­ren zbir­ci ko­ja br­zo po­pri­ma di­men­zi­je in­ter­na­cio­nal­nog zna­ča­ja.
Mar­to­na obi­lje­ža­va još jed­na, za ov­daš­nje ko­lek­cio­na­re ne­u­o­bi­ča­je­na oso­bi­na - po­tre­ba da pot­vr­di ka­ko Hr­vat­ska i svo­jom um­jet­noš­ću pri­pa­da sred­njo­eu­rop­skom kul­tur­nom kru­gu, te tež­nja da pro­nađe što vi­še pred­me­ta ko­ji to do­ka­zu­ju.

O ZBIRKAMA
U Mu­ze­ju Mar­ton biti će iz­lo­že­no pre­ko ti­su­ću um­jet­nič­kih dje­la, nas­ta­lih na po­dru­čju za­pad­ne i sred­nje Eu­ro­pe i Ru­si­je, uglav­nom u raz­dob­lju iz­me­đu 1750. i 1850. go­di­ne. Ko­lek­ci­ju Mar­ton či­ne zbir­ke sli­kar­stva, por­cu­la­na, stakla, sre­bra, sa­to­va i na­mješ­ta­ja.

SLIKARSTVO
Zbirka slikarstva u mnogim dijelovima vrlo kvalitetno predstavlja bidermajersko slikarstvo kao stilski pojam, i posebno situaciju u Hrvatskoj tog razdoblja.
Umjesto klasicističke kompozicije bidermajersko slikarstvo nam pruža opažaj, trijeznu objektivnost umjesto herojske geste. Ovakav umjetnički stav vrlo je logičan i razumljiv ako se ima na umu da je ovo slikarstvo stvoreno prvenstveno za nezavisnu građansku klijentelu. Napušta se “velika gesta” i “velika ideja” u korist neposrednog odnosa prema motivu, bio to portret ili krajolik. Umjesto “herojske veličine i romantičnog produhovljenija, dominira sada ugođajna i dramatski pokrenuta idila” (R. Feuchtmüller). Ponovno se postupno vraća intimizam, a čak bi se uvjetno moglo govoriti, u kasnijoj fazi, i o povratku svojevrsnih žanr scena.
Karakteristične teme bidermajerskog slikarstva su portret i krajolik. U portretiranju umjetnik se najčešće koncentrira na glavu i ramena portretirane osobe postavljene ispred neutralne pozadine, bez suvišnih ukrasa. Kasnobarokni portret težio je prvenstveno prikazivanju statusa portretiranog. Bidermajerski dokida distancu između umjetnika i portretiranog, njihov društveni status je jednak, što omogućava i potpuniji psihološki kontakt bez podilaženja. Najčešći tip portreta s kojim se susrećemo u bidermajerskom slikarstvu jest frontalno poprsje, nešto manje od realne veličine portretiranog. Uz već dugo vrlo popularne portrete - minijature, koji tada doživljavaju svoj posljednji uzlet pred pojavu fotografije, bidermajer uvodi novi format portreta; najčešće je slikan akvarelom, a formatom je između minijature i standardne veličine portreta. Portretirana osoba je na slici pasivna. Teško bi bilo ustvrditi da se početak bidermajera u europskim centrima odmah osjeća i u Hrvatskoj, koja je u to vrijeme prvenstveno receptivno područje. Potreba za slikarskom produkcijom postoji, no ona se zadovoljava pretežito importom ili djelima putujućih slikara koji uglavnom iz Austrije, i u nešto manjoj mjeri iz Češke, prolaze Hrvatskom. Puni prodor bidermajerskog slikarstva u Hrvatsku očituje se tek tijekom tridesetih godina 19. stoljeća.

SATOVI
S vremena na vrijeme Veljko Marton je za svoju kolekciju otkupljivao i satove. Iako je to radio povremeno i napreskokce, ni u takvim uvjetima nije iznevjerio svoju sklonost bidermajeru; od desetak ura gotovo sve nose značajke tog stila, a nastale su od 1810. do 1840., dakle u doba najveće pretege bidermajera u europskom prostoru.
Ova, brojem pred­­­­meta skromna zbir­­­­­­ka koju struč­­­nja­ci vrlo visoko kvalificiraju pre­ma ob­likovnim vri­jed­nos­­­tima predme­ta, za Hrvatsku ima po­sebno značenje jer među urarima koji su signirali satove nalazimo i imena Marcusa Gohma iz Varaždina, te ugraditelja satnih glazbenih mehanizama Petera Semmel­rotha iz Zagreba.

NAMJEŠTAJ
Početkom sedamdesetih godina Veljko Marton počinje pokazivati interes za sakupljanje na­mještaja; oko 2000. godine u njegovoj kolekciji već nalazimo stotinjak primjeraka pokućstva (sekre­teri, ormari, sofe, zrcala, komode, stolovi i stolci) nastalog od sredine 18. do kraja 19. stoljeća, ug­lavnom srednjoeuropske provenijencije i klasicističkih i bidermajerskih stilskih značajki, relevantnih za proučavanje aspekata kulture stanovanja u onodobnoj Hrvatskoj.

PORCULAN
Ipak, kao kolekcionar Veljko Marton više od svega op­činjen je bi­dermajerom. I u zbirci porculana prevlast ima­ju umjetnine tog stilskog razdoblja. Zas­tupljene su inače go­tovo sve zna­čajnije eu­rop­ske manufakture 18. i 19. stoljeća: Mei­ssen, Beč, Höchst i Ber­lin, primjerice. Zbirka bečkog porculana ubraja se među najveće i najznačajnije na svijetu.
Ono što Kolekciju Mar­ton izdvaja među hrvat­skim zbirkama jesu pri­mjerci rus­kog porculana, inače slabije prisutni u našim fundusima. Zas­tup­ljene su carska manufaktura iz St. Petersburga i manufakture Gardner, Popov, Batjonin, Popičin.
Svoju opčaranost porculanom Veljko Marton je hipostazirao sakupljanjem Sèvres porculana 18. i 19. stoljeća; zadnjih nekoliko godina prikupio je vrlo reprezentativne predmete iz ove Čuvene francuske manufakture. Sad već rafinirani poznavatelj Marton osobito je fasciniran primjercima porculana koji su dekorirali istaknuti slikari manufakture kao što su Vielliard, Evans i Dodin.

STAKLO
Zbirka stakla ima izuzetnu važnost u Kolekciji Marton; za razliku od zbirke porculana ona je nastajala dugi niz godina i na neki način ističe Mar­tonovu kolekcionarsku osobnost. Iz početka je njegov interes bio općeg zna­čaja, usmjeren nadasve na ljepotu oblika odnosno ma­terijala, a potom je kriterij po­stajao sve istančaniji i po­sebniji: išao je od nakupa jednostavnih prozirnih bru­šenih ili graviranih predmeta, oslikanih i posuda od prevučenog (überfang) stakla do vrhunskih ostvarenja majstora kao što su Fried­rich Egermann, Johann Joseph Mildner ili Anton Kothgasser.

SREBRO
Zbirka metalnih predmeta, među kojima prevladava srebrnina, ozna­čava najveće vremensko rasezanje Ko­lekcije Mar­ton: od 1659. do konca 19. stoljeća, od baroka i rokokoa do em­­pirea, bidermajera i historicizma. Osim srebrnine u zbir­ci su zastupljeni za­nimljivi  pred­­­me­ti od pa­­tinirane ili po­zlaćene bron­­ce.U zbirci srebrnine, slično drugim zbirkama Kolekcije Marton, prevladavaju artefakti bidermajerskih zna­čajki, među kojima se ističe podnos F. G. Triescha.
Pozornost i publike i stručnjaka pobuđuje izuzetna klasicistička srebrna šećernica zagrebačkog zlatara Vinka Lehmana.

IZLOŽBE
U posljednjih nekoliko godina Muzej Marton je održao nekoliko zapaženih izložbi u velikim europskim kulturnim prijestolnicama kao što su bile izložbe u Londonu, Parizu, Beču i Veneciji. Ove godine će se još realizirati izložbe u Napulju i Budimpešti. To zasigurno govori o svjetskom dometu fundusa Muzeja Marton jer je kvaliteta materijala jedini kriterij ulaska u najprestižnije svjetske muzeje. Izložbe su posjetili deseci tisuća ljudi te je time ne samo Muzej Marton pobudio veliku pažnju evropskih umjetničkih krugova i omogućio promociju Hrvatske kao važne kulturne destinacije.
U izradi kataloga sudjelovali su najeminentniji svjetski stručnjaci te je već samo njihovo sudjelovanje na istraživanju fundusa Muzeja Marton najveća garancija kvalitete muzejskih zbirki.

Radujemo se vašem dolasku!